Mental Health Zone | Upitnik
Upitnik o teškoćama koje ljudi često proživljavaju nakon doživljenog kriznog događaja
Kako bismo s vama podijelili resurse osmišljene za psihološku podršku, molimo vas da ispunite kratki upitnik o teškoćama s kojima se možda trenutno susrećete. Ovisno o vašim odgovorima u nastavku ćete pronaći informacije o tome što možete sami učiniti kako biste potaknuli prirodan oporavak nakon proživljenog kriznog događaja kao i kako da pristupite podršci stručnjaka. Vaši odgovori će ostati povjerljivi. Slobodni ste prekinuti ispunjavanje upitnika u bilo kojem trenutku.
Također, razumijemo da biste mogli biti zabrinuti i za nekog drugoga osim za sebe. Ako je to slučaj, molimo vas da ovu platformu podijelite s ljudima za koje smatrate da bi mogli biti zainteresirani za sadržaje koje nudi.
1.
Osjećate li se tužnima, plačljivima ili žalujete većinu vremena?
Tuga je uobičajena emocija u situacijama u kojima gubimo nešto što nam je vrijedno i za što smo emocionalno vezani. Osjećaj tuge pomaže nam razumjeti koliko je bilo vrijedno ono što smo izgubili, ukazuje nam na sve ono što nam nedostaje i što bismo ponovno mogli pokušati pronaći te nam s vremenom pomaže prihvatiti gubitak i promjene koje s njim dolaze. Važno je dati si vremena tugovati i naviknuti se na novu situaciju i život bez osoba i/ili stvari koje smo izgubili. Ukoliko imate priliku, razgovarajte o tome kako se osjećate sa osobama koje su vam bliske. Osjećaj da nas netko razumije i suosjeća s našim gubitkom, da smo prihvaćeni i da i dalje imamo neke druge vrijednosti u životu, pomaže nam u oporavku nakon teških životnih iskustava.
Ukoliko se navedene teškoće javljaju više nego uobičajeno, izazivaju patnju i traju dulje od mjesec dana, navedeno je znak da bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Traženje podrške za suočavanje s teškoćama nikako nije znak slabosti već odraz snage. Isto tako, reakcije na traumatski događaj mogu biti odgođene, stoga obratite pažnju na njih te motrite svoje misli, emocije i tijelo kako biste na vrijeme osigurali podršku koja je potrebna za održavanje stanja psihološke dobrobiti i mentalnog zdravlja. Kontaktirajte osoblje organizacija koje djeluju u vašoj zajednici ili vašeg liječnika kako bi vas uputili na stručnjaka koji vam može pružiti podršku.
Ne – možete prijeći na sljedeće pitanje.
2.
Jeste li anksiozni ili prestrašeni više nego uobičajeno?
Kada smo suočeni s ugrožavajućim događajem, strah može biti korisna emocija jer omogućava da brzo reagiramo, povećamo svoje šanse za preživljavanje i da se zaštitimo. Međutim, nakon što je ugrožavajući događaj prošao, osjećaj straha ili anksioznost znak su da su naše sadašnje reakcije usmjerene na prošli događaj (ili na neizvjesnu budućnost), a ne na ono što nam se događa u sadašnjosti. Drugim riječima, naš organizam još uvijek ostaje pobuđen i u stanju pripravnosti, iako je realna prijetnja prošla.
U takvim situacijama korisno je primijeniti neke od tehnika uzemljenja ili relaksacije. PROČITAJTE VIŠE
Ukoliko se navedene teškoće javljaju više nego uobičajeno, izazivaju patnju i traju dulje od mjesec dana, navedeno je znak da bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Traženje podrške za suočavanje s teškoćama nikako nije znak slabosti već odraz snage. Isto tako, reakcije na traumatski događaj mogu biti odgođene, stoga obratite pažnju na njih te motrite svoje misli, emocije i tijelo kako biste na vrijeme osigurali podršku koja je potrebna za održavanje stanja psihološke dobrobiti i mentalnog zdravlja. Kontaktirajte osoblje organizacija koje djeluju u vašoj zajednici ili vašeg liječnika kako bi vas uputili na stručnjaka koji vam može pružiti podršku.
Ne – možete prijeći na sljedeće pitanje.
3.
Osjećate li sram ili krivnju zbog bolnih, prošlih iskustava zbog koji u zadnje vrijeme imate poteškoće?
Sram ili krivnja su osjećaji koji se mogu pojaviti zbog toga što smo preživjeli traumatski događaj, bili u nemogućnosti da ga izbjegnemo ili zbog drugih reakcija na traumatski događaj koje proživljavamo i/ili iskazujemo. Naime, neke od uobičajenih reakcija na traumatski događaj mogu biti bijeg, pokušaj borbe, osjećaj “zamrznutosti” ili “paraliziranosti”, snažan plač, napadaj panike ili ushićenje zbog preživljavanja. Nakon traumatskog događaja ljudi znaju često razmišljati o tome što su mogli ili trebali učiniti da promijene ishod događaja. Krizni (traumatski) događaji su nepredvidljivi i izvan naše kontrole te u većini slučajeva ljudi koji proživljavaju traumatski događaj mogu učiniti malo ili ništa da bi promijenili posljedice događaja.
Ukoliko se navedene teškoće javljaju više nego uobičajeno, izazivaju patnju i traju dulje od mjesec dana, navedeno je znak da bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Traženje podrške za suočavanje s teškoćama nikako nije znak slabosti već odraz snage. Isto tako, reakcije na traumatski događaj mogu biti odgođene, stoga obratite pažnju na njih te motrite svoje misli, emocije i tijelo kako biste na vrijeme osigurali podršku koja je potrebna za održavanje stanja psihološke dobrobiti i mentalnog zdravlja. Kontaktirajte osoblje organizacija koje djeluju u vašoj zajednici ili vašeg liječnika kako bi vas uputili na stručnjaka koji vam može pružiti podršku.
Ne – možete prijeći na sljedeće pitanje.
4.
Osjećate li ljutnju, bijes ili ste razdražljivi više nego uobičajeno?
Među uobičajene reakcije nakon proživljenog kriznog događaja spadaju i razdražljivost, ljutnja ili bijes kao rezultat snažne tjelesne i mentalne napetosti, nemira i potresenosti. Mnogi ljudi koji su doživjeli iznimno teška iskustva pitaju se na koji način su zaslužili da im se to dogodi, te proživljen događaj doživljavaju kao veliku nepravdu. Ljutnja je prirodna reakcija na situacije koje želimo promijeniti pa je zbog svega toga normalno da neko vrijeme osjećate ljutnju i iritabilnost. Također je važno razumjeti da ljutnja može otuđiti ljude koji vam žele pružiti podršku pa stoga nastojte razgovarati s bližnjima kako biste im dali priliku da razumiju kako se osjećate i daju vam prostor koji vam je potreban.
Ukoliko se navedene teškoće javljaju više nego uobičajeno, izazivaju patnju i traju dulje od mjesec dana, navedeno je znak da bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Traženje podrške za suočavanje s teškoćama nikako nije znak slabosti već odraz snage. Isto tako, reakcije na traumatski događaj mogu biti odgođene, stoga obratite pažnju na njih te motrite svoje misli, emocije i tijelo kako biste na vrijeme osigurali podršku koja je potrebna za održavanje stanja psihološke dobrobiti i mentalnog zdravlja. Kontaktirajte osoblje organizacija koje djeluju u vašoj zajednici ili vašeg liječnika kako bi vas uputili na stručnjaka koji vam može pružiti podršku.
Ne – možete prijeći na sljedeće pitanje.
5.
Imate li učestale tjelesne simptome poput drhtanja, glavobolje, umora, promjene apetita, promjene u seksualnoj želji i ponašanju, bolova u tijelu ili pak učestalo obolijevate?
Različite tjelesne reakcije su također uobičajene reakcije nakon stresnog ili traumatskog događaja. Nakon ovakvih nepredvidivih događaja koje ne možemo kontrolirati, važno je ponovno uspostaviti određenu razinu rutine i kontrole u životu. Počnite s brigom o sebi. Na sljedećem linku možete pronaći više informacija o tehnikama koje vam mogu biti od koristi. PROČITAJTE VIŠE
Ukoliko se navedene teškoće javljaju više nego uobičajeno, izazivaju patnju i traju dulje od mjesec dana, navedeno je znak da bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Traženje podrške za suočavanje s teškoćama nikako nije znak slabosti već odraz snage. Isto tako, reakcije na traumatski događaj mogu biti odgođene, stoga obratite pažnju na njih te motrite svoje misli, emocije i tijelo kako biste na vrijeme osigurali podršku koja je potrebna za održavanje stanja psihološke dobrobiti i mentalnog zdravlja. Kontaktirajte osoblje organizacija koje djeluju u vašoj zajednici ili vašeg liječnika kako bi vas uputili na stručnjaka koji vam može pružiti podršku.
Ne – možete prijeći na sljedeće pitanje.
6.
Imate li poteškoće s usnivanjem, održavanjem sna i noćne more više nego uobičajeno?
Kvalitetan san je vrlo važan za naše psihičko i fizičko zdravlje. Slaba kvaliteta sna povezana je s javljanjem depresivnosti, anksioznosti i drugih poteškoća, a neugodni osjećaji poput stalne preokupacije problemima dovode do teškoća uspavljivanja i ostvarivanja kvalitetnog sna tijekom noći. Također, mnogi ljudi nakon proživljenog kriznog događaja neko vrijeme ponovno proživljavaju iste ili slične događaje u snu, zbog čega se može javiti osjećaj straha od usnivanja. Ovdje možete pronaći savjete za bolji san. PROČITAJTE VIŠE
Ukoliko se navedene teškoće javljaju više nego uobičajeno, izazivaju patnju i traju dulje od mjesec dana, navedeno je znak da bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Traženje podrške za suočavanje s teškoćama nikako nije znak slabosti već odraz snage. Isto tako, reakcije na traumatski događaj mogu biti odgođene, stoga obratite pažnju na njih te motrite svoje misli, emocije i tijelo kako biste na vrijeme osigurali podršku koja je potrebna za održavanje stanja psihološke dobrobiti i mentalnog zdravlja. Kontaktirajte osoblje organizacija koje djeluju u vašoj zajednici ili vašeg liječnika kako bi vas uputili na stručnjaka koji vam može pružiti podršku.
Ne – možete prijeći na sljedeće pitanje.
7.
Razmišljate li učestalo o bolnim prošlim događajima unatoč nastojanjima da ne mislite o njima?
Nakon proživljenog kriznog ili traumatskog događaja većina ljudi često razmišlja o onome što im se dogodilo. Također, neki ljudi koji su proživjeli ugrožavajuće iskustvo doživljavaju iznenadna živa sjećanja ili slike zbog kojih se osjećaju kao da ga upravo ponovo proživljavaju. Važno je uspostaviti dnevnu rutinu koja će nam pomoći da razmišljamo o stvarima koje nam se trenutno događaju odnosno okupirati nas na način da manje energije i pažnje ulažemo u preplavljujuće razmišljanje o traumatskom događaju. Stoga u svoju rutinu uključite aktivnosti koje volite kao što su na primjer čitanje, druženje s obitelji ili prijateljima, gledanje filma, šetanje, igranje sa svojom djecom. Također, osigurajte vrijeme za kvalitetan san, obroke i tjelesnu aktivnost kad god ste u prilici. Ako ste spremni i imate osobu kojoj vjerujete, možete podijeliti svoja sjećanja, misli i osjećaje o onome što vam se dogodilo. To pomaže da događaj smjestite u sjećanje na način koji vas manje uznemiruje. Ako nemate nikoga od povjerenja ili jednostavno ne želite dijeliti svoje osjećaje s bliskim ljudima, razgovarajte sa stručnjakom za mentalno zdravlje dostupnim u vašoj okolini.
Ukoliko se navedene teškoće javljaju više nego uobičajeno, izazivaju patnju i traju dulje od mjesec dana, navedeno je znak da bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Traženje podrške za suočavanje s teškoćama nikako nije znak slabosti već odraz snage. Isto tako, reakcije na traumatski događaj mogu biti odgođene, stoga obratite pažnju na njih te motrite svoje misli, emocije i tijelo kako biste na vrijeme osigurali podršku koja je potrebna za održavanje stanja psihološke dobrobiti i mentalnog zdravlja. Kontaktirajte osoblje organizacija koje djeluju u vašoj zajednici ili vašeg liječnika kako bi vas uputili na stručnjaka koji vam može pružiti podršku.
Ne – možete prijeći na sljedeće pitanje.
8.
Primjećujete li kod sebe učestale teškoće u koncentraciji, prisjećanju, pamćenju i/ili donošenju odluka?
Stres, snažna uznemirenost i misli o proživljenom kriznom događaju kod većine ljudi ometaju pažnju što može utjecati na sposobnost pamćenja, kao i prisjećanja prije zapamćenih činjenica. U periodu nakon kriznog događaja normalno je doživljavati poteškoće s pamćenjem te se osjećati rastreseno i dekoncentrirano. Ukoliko ste u prilici i smatrate da vam to može pomoći, zapisujte obveze i stvari kojih vam se važno prisjetiti, kao i misli i osjećaje s kojima se nosite kako biste ih na taj način osvijestili, pojasnili sami sebi i lakše se suočili s njima.
Ukoliko se navedene teškoće javljaju više nego uobičajeno, izazivaju patnju i traju dulje od mjesec dana, navedeno je znak da bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Traženje podrške za suočavanje s teškoćama nikako nije znak slabosti već odraz snage. Isto tako, reakcije na traumatski događaj mogu biti odgođene, stoga obratite pažnju na njih te motrite svoje misli, emocije i tijelo kako biste na vrijeme osigurali podršku koja je potrebna za održavanje stanja psihološke dobrobiti i mentalnog zdravlja. Kontaktirajte osoblje organizacija koje djeluju u vašoj zajednici ili vašeg liječnika kako bi vas uputili na stručnjaka koji vam može pružiti podršku.
Ne – možete prijeći na sljedeće pitanje.
9.
Primjećujete li da uopće ili većinu vremena nemate interes za stvari koje su vam inače pričinjavale zadovoljstvo?
Nakon proživljenog kriznog iskustva, ljudi često imaju poteškoće s motivacijom i povratkom u život kakav su živjeli prije. Mnogi navode da imaju osjećaj da je njihov život podijeljen na život prije i život nakon traumatskog događaja. Neki ljudi također osjećaju krivnju ukoliko pronalaze mir ili užitak u različitim aktivnostima, osobito ukoliko su izgubili ljude koji su im bili bliski. Ipak, kako bismo očuvali zdravlje i svoj kapacitet da budemo u stanju brinuti o sebi i o drugim ljudima koji su nam važni, ključno je nastojati se motivirati da se pokušamo opustiti i ponovno veseliti. Razmislite o svim stvarima koje su vas prije veselile (možete sastaviti i listu) te pokušajte pronaći barem jednu od njih za koju vam se čini da biste ju mogli iskusiti sada. To može biti druženje, slušanje glazbe, molitva, gledanje filma, šetnja prirodom ili neki drugi oblik brige o sebi ili vama svojstvene zabave. Ponekad možemo pronaći užitak u aktivnostima za koje nismo imali volje kada smo ih započinjali. Pokušajte ponovno nakon nekog vremena i pokušajte isto s više različitih aktivnosti.
VAŽNO: U razdoblju nakon kriznog događaja, možemo biti posebno ranjivi i skloni razvijanju ovisnosti o alkoholu, cigaretama ili različitim drogama kao i upuštanju u različita rizična ponašanja. Koliko god nam se to može činiti kratkoročno utješnim, dugoročno može dovesti do ozbiljnih poteškoća pa je stoga iznimno važno izbjegavati slične načine nošenja sa stresom i patnjom.
Ukoliko se navedene teškoće javljaju više nego uobičajeno, izazivaju patnju i traju dulje od mjesec dana, navedeno je znak da bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Traženje podrške za suočavanje s teškoćama nikako nije znak slabosti već odraz snage. Isto tako, reakcije na traumatski događaj mogu biti odgođene, stoga obratite pažnju na njih te motrite svoje misli, emocije i tijelo kako biste na vrijeme osigurali podršku koja je potrebna za održavanje stanja psihološke dobrobiti i mentalnog zdravlja. Kontaktirajte osoblje organizacija koje djeluju u vašoj zajednici ili vašeg liječnika kako bi vas uputili na stručnjaka koji vam može pružiti podršku.
Ne – možete prijeći na sljedeće pitanje.
10.
Jeste li u zadnje vrijeme u nemogućnosti obavljati svakodnevne aktivnosti poput ustajanja iz kreveta, tuširanja ili pripremanja obroka zbog osjećaja preopterećenosti problemima s kojima se suočavate?
U periodu nakon kriznog događaja neko vrijeme možete imati poteškoće s aktivnostima koje su vam prije bile dio svakodnevne rutine. Ukoliko imate bliske ljude koji su dostupni za podršku, ne ustručavajte se prihvatiti pomoć s obavljanjem kućanskih poslova ili brige o djeci. Nastojte se motivirati da ustajete u isto vrijeme, redovno jedete i brinete o vlastitoj higijeni kako biste time ubrzali proces oporavka. Ukoliko primijetite da više od nekoliko dana nemate snage i kapaciteta za svakodnevnu brigu o sebi i/ili svojoj djeci, važno je zatražiti pomoć stručnjaka.
Ukoliko se navedene teškoće javljaju više nego uobičajeno, izazivaju patnju i traju dulje od mjesec dana, navedeno je znak da bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Traženje podrške za suočavanje s teškoćama nikako nije znak slabosti već odraz snage. Isto tako, reakcije na traumatski događaj mogu biti odgođene, stoga obratite pažnju na njih te motrite svoje misli, emocije i tijelo kako biste na vrijeme osigurali podršku koja je potrebna za održavanje stanja psihološke dobrobiti i mentalnog zdravlja. Kontaktirajte osoblje organizacija koje djeluju u vašoj zajednici ili vašeg liječnika kako bi vas uputili na stručnjaka koji vam može pružiti podršku.
Ne – možete prijeći na sljedeće pitanje.
11.
Jeste li u posljednje vrijeme primijetili da se često osamljujete i izbjegavate druge ljude ili ste pak pretjerano ovisni o drugim ljudima?
Nakon proživljenog kriznog događaja možemo imati osjećaj da nitko kome se nije dogodilo nešto slično ne može razumjeti kako se osjećamo. Možemo osjećati ljutnju, iritabilnost i frustraciju zbog koje nam može biti teško voditi razgovore s drugima. Također, ukoliko je događaj bio uzrokovan djelovanjem drugih ljudi, to može narušiti naš osjećaj sigurnosti i povjerenja u druge. Dobro je uzeti vrijeme za sebe kada osjećamo potrebu da budemo sami, ali je podrška bliskih ljudi kao i povratak u rutinu također iznimno važan faktor u procesu oporavka. Pokušajte provoditi vrijeme u opuštajućim zajedničkim aktivnostima s ljudima koji su vam bliski i zatražite njihovu podršku kada vam je potrebna.
Ukoliko se navedene teškoće javljaju više nego uobičajeno, izazivaju patnju i traju dulje od mjesec dana, navedeno je znak da bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć. Traženje podrške za suočavanje s teškoćama nikako nije znak slabosti već odraz snage. Isto tako, reakcije na traumatski događaj mogu biti odgođene, stoga obratite pažnju na njih te motrite svoje misli, emocije i tijelo kako biste na vrijeme osigurali podršku koja je potrebna za održavanje stanja psihološke dobrobiti i mentalnog zdravlja. Kontaktirajte osoblje organizacija koje djeluju u vašoj zajednici ili vašeg liječnika kako bi vas uputili na stručnjaka koji vam može pružiti podršku.
Ne – možete prijeći na sljedeće pitanje.
12.
Ponekad kada ljudi doživljavaju jake i/ili dugotrajne stresne reakcije razmišljaju o tome da naude sami sebi ili drugima. Jeste li u zadnje vrijeme imali takve misli ili ste planirali kako ih ostvariti?
Ponekad kada osjećamo da je patnja neizdrživa, može nam se učiniti da takvo stanje nikada neće proći. Ipak, većina ljudi se oporavlja s protokom vremena, a mnogi od njih u tom procesu steknu i niz novih kvaliteta i snaga za lakše nošenje s teškim životnim situacijama. Sama činjenica da ste ovdje i da čitate ovaj tekst govori o vašoj snazi i volji da pomognete sami sebi i preživite unatoč teškoćama s kojima ste se suočili. Kako biste u ovom trenutku dobili potrebnu podršku u pronalaženju načina da se lakše suočite s teškoćama s kojima se susrećete, svakako vam savjetujemo da kontaktirate stručnjaka za mentalno zdravlje što je prije moguće. Kontaktirajte osoblje organizacija koje djeluju u vašoj zajednici ili vašeg liječnika kako bi vas uputili na stručnjaka koji vam može pružiti podršku.
U sklopu Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu – KBC Zagreb djeluje CENTAR ZA KRIZNA STANJA I PREVENCIJU SUICIDA gdje možete doći bez najave i uputnice između 8 i 20 sati ili nazvati telefonom 01 2376 470 od 0 do 24 sata.
Ne
Pročitajte prijedloge i savjete koji bi vam mogli biti korisni u rješavanju problema nastalih zbog kriznih događaja.
